VEZA MUMINOVIC PLAV


Zivot je more,pucina crna,
po kojoj tonu mnogi sto brode,
nije mi srce plasljiva srna,
ja se ne bojim velike vode

MAGIJA: Da kosa raste "kao iz vode''

Posted by Veza on January 21, 2016 at 6:55 PM Comments comments (0)

Duga i zdrava kosa je jedan od glavnih obeležja ženstvenosti.

Ravnu i sjajnu kosu svi muškarci vole a svaka devojka je bar jednom poželela da je ima.

Neke žene ne mare mnogo za dužinu kose dok postoje one koje bi sve dale da imaju dugu, gustu i zdravu kosu.

Možete isprobati metodu sa crnim lukom, koja je veoma popularna u Holivudu. Dermatolozi kažu da nema nikakvih loših posledica po kožu glave ili dlaku.

Crni luk je dobar zato što je bogat sumporom koji podstiče proizvodnju kolagena, koji je jako važan za rast kose.

Rezultati će biti vidljivi već nakon mesec dana!

 

Recept je veom jednostavan.

Izrendajte dva do četiri luka i iscedite njihov sok. Masirajte glavu sokom i ostavite 15 minuta da odstoji.

Ako imate vremena, možete ostaviti sok na glavi ceo sat. Tako će rezultat biti bolji.

Nakon toga operite kosu kao i inače i stavite regenerator. Ovaj tretman radite dva puta mesečno i rezultati će vas zadiviti.

I nemojte da brinete, kosa vam neće smrdeti na luk.


Ibrahim Husejnovic:Mojoj i svim plavogusinskim majkama

Posted by Veza on February 12, 2013 at 10:05 AM Comments comments (0)

Termin majka oznacava tj. simbolizuje nesto posebno, uzviseno , magicno. Ne moze biti svako majka, posebno ne ona prava i Uzvesni je pocastio tim epitetom skupinu majki koje to zasluzuju da budu. Nama pripadnicima dini islama je propisano da najvise volimo Allaha dz.s. - Stvoritelja nebesa i zemlje, zatim naseg Poslanika i miljenika Muhammeda alejhi selam, dok na trecem velicanstvenom mjestu dolazi majka. Odmah iza majke smo duzni da najvise pazimo, postujemo i volimo oca i druge nase srodnike i drage nam osobe.

Primijeceno je da nam majka treba i u volji u nevolji. I kada smo zapali u neku nepriliku ili poteskocu znamo da zapomazemo rijecima: mila nasa mjako, itd.

Prirodna ljubav prema majci i nasa okrenutost prema njoj odredjeni su i postavljeni time sto smo skoro godinu dana svog zivota proveli u njenoj utrobi. Tamo je doslo do naseg zaceca, odredjen je nas kod tj. sifra u smislu sta cemo biti, kakvu cemo nafaku imati i kakva cemo djela ciniti. A odmah nakon sto nas rodi ona brizno prati svako nase uzimanje vazduha, svaki otkucaj naseg srca. Hrani nas, povija, cisti i cuva od prehlade i drugih bolesti. Neki zaborave sve ove i druge poslove koje majke cine za njih, no - hvala Bogu da je broj onih drugih puno, puno veci.

 

Sve majke su uglavnom usmjerene na podizanje svog evlada, brizno se i sa duznom paznjom odnose prema njemu. Evlad to pamti i vraca pravom mjerom. Kako vrijeme brzo prolazi, brzo se dodje u poziciju kada majci posebno u poznim godinama valja pruziti pravo lijecenje, ne ostaviti ju da bude napustena i usamljena... Oni koji ne urade za svoju majku ono sto su duzni, ne mogu se selametu nadat, jer Stvoritelj gleda ne samo ono sto cinimo, vec zna i ono sto u svojim grudima tajimo i sta mislimo.

 Procjenjujem da cu Vas prijatno iznenaditi sto mogu da Vam putem ovog sajta saopstim da je mojoj majci Nailji (Ilji) Husejnovic, rodjenoj Jahdadic, danas 80. - jubilarni - rodjendan, te da smo kao porodica srecni zbog toga. Iako je nasa draga majka dosta istrosena i umorna od briga i teskog zivota i svega sto je prezivjela, nastojacemo da ovaj dan znacajan za nasu porodicu obelezimo na dostojanstven i primjeren nacin. Nasa majka zna da sa ponosom istakne da ono sto ona nije uspjela da ostvari u dijelu sticanja obrazovanja, da je sve to ostvarila preko svog evlada. Kaze da je u cjelosti ispunjana i ponosna sto je tri tri profesora izvela. Sve prednje u uslovima nemastine, krize i nezaposlenosti kakva je u Plavu. Djecu je uvijek vaspitavala pravilno i ukazivala im sta smiju a sta ne smiju da rade. Nastojala je da imamo radne navike kako bismo bili spremni i osposobljeni za zivot i iskusenja koja se u njemu javljaju.

Mnogi su nasi sunarodnici iz Plava i Gusinja bili prinudjeni da svoje majke, roditelje ostave u zavicaju i da se iz ekonomskih i drugih razloga otisnu 'u pustu pecalbu dje nikog ne znaju' kako bi zaradili koru hleba i dosli do boljeg zivota. Mnoge od tih majki sada nijesu zive, vec su preselile na vjeciti pocinak. Neka im je rahmet a na nama neka je uvijek naum i potreba da prema umrlim majkama sto cesce ucimo fatihu i druge dove koje znamo, jer se jedino dove primaju koje evlad prouci za svoje umrle. A one majke koje su jos zive da ih ne zaboravimo ni u kom pogledu, da ih pazimo i ekonomski podrzavamo.

Zivot nasih majki plavogusinjana moze se uglavnom svesti na jedno, a to je da su sve one vise ili manje u zivotu patile i brizile za svoj evlad. Brzi tempo zivota nije nam mozda omogucio da se prema nasim majkama bolje ophodimo nego prema svojom djeci, iako nam je to dug i obaveza. Puno je nasih dragih majki koje su jos od rane mladosti zapale u odredjene halove tj. bolesti. Jedna od takvih je i moja majka sa kojom cemo danas proslaviti osamdeseto jubilarno ljeto. Jer od svoje cetrdesete godine ona je bocela da je bolesljiva i sve do sada da odolijeva bolesti. A moj dragi otac rah. Rustem Ibisov kada su ga godinu dana uoci smrti pitali kako ti je Rusteme, krhto je odgovorio: "Sve je dobro samo kad bi mi jos moja zena okrenula na bolje". Nije ispalo kako je rekao, vec kako je sudjeno bilo. On je preselio na ahiret prije 20 godina- tacnije 1993.godine u svojoj 68.godini zivota. Njemu rahmet, a mojoj i svim drugim majkama koje su zive lijepa i rahatna starost, sa sto manje patnje, brige i bolesti.

Autor teksta: IBRAHIM HUSEJNOVIC. PLAV


~ Magija ~

Posted by lily on December 28, 2012 at 2:25 PM Comments comments (2)

Nestaću iz tvog života.

Tiho, nečujno, kao što sam i ušla.

Nećeš ni osetiti to,

dok muzika svira i zvezde te ljube.

Nosiće te na krilima magija.

Kada budeš otvorio oči ostaće ipak tonovi u srcu tvom.

Setiće te na nešto lepo, ali, nećeš znati na šta.

Jer, sve je bila magija!




Coca Cole Light + mentol = bomba u stomaku

Posted by Veza on December 27, 2012 at 3:15 AM Comments comments (0)

U aprilu 2006.god. jedan djječak od 10 godina, učenik osnovne škole Dante Aligijeri u São Paulu ,Brazil, je  umro, a da prije nije imao zdravstvenih problema. Kolabirao je za vrijeme škole.

Pružena mu je prva pomoć, ali je za nekoliko minuta umro, dok su ga prevozili u bolnicu.

Razlog:

Krvarenje u želucu.

Smrt izazvana gušenjem.

Obdukcija je pokazala da je ovu tragediju izazvala konzumacija tvari koje su uzrokovale “eksploziju” u njegovom želucu: bočica Coca Cole Light i nakon toga dobro poznati mentol-bombon Mentos.

“Uzrok dječakove smrti bilo je miješanje supstanci ovih dvaju prehrambenih artikala.”

Alexander B. Mergenthaler iz hemijskog instituta “L’ Institut USP“, Francuska, provjerio je i praktički dokazao da supstanca Coca Cole Light Acesulfam K INS930, pomiješana sa Mentosovim bombonima, izaziva smrtonosnu hemijsku reakciju poznatu kao Ta9V4. U vrlo kratkom vremenu ova kombinacija proizvodi i oslobađa golemu količinu plina pod velikim pritiskom – drugim riječima eksploziju! (vidljivo na   3. i 4. slici)

 

I nakon ovog događaja, te nakon izvještaja objavljenih u raznim medijima koji su izazvali užasnute reakcije javnosti, Coca-Cola i Mentos nisu izdali nikakvo javno saopštenje.

 

Još jedan eksperiment sa coca - colom i mentolom


 

~Kisa~

Posted by lily on December 7, 2012 at 2:25 PM Comments comments (1)

~Kišna~

 

Mamiću Te dušom

da mi dođeš kišom.

Otplesaću drevni

indijanski ples

da otjeram Tvoju sušu.

Kupaću se Tobom.

Piću Te,

kriću Te,

voljeću Te.

Staklićeš se u

providnom grumenju

Nas.

Upiću Te.

Ljubiću Te.

I svaki put kad

pogledam naviše,

znaću da i Nebo

Te diše svakom

kapljicom kiše.

Suzom iz modrih

očiju Neba.

P.S. Za Wezu ,od Lily!


Slijepi prosjak

Posted by Veza on December 2, 2012 at 8:55 AM Comments comments (2)



Jednog dana, jedan slijepi čovjek sjedio je na stepenicima jedne zgrade, sa zdjelicom za novac blizu svojih stopala i jednim natpisom na kojem je pisalo: ”Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.” Jedan slučajni prolaznik, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u zdjelici bilo prisutno samo nekoliko sitnih metalnih novčića.

Savio se kako bi mu pružio novac, a zatim, bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton i okrenuo ga ispisavši novi natpis. U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajući da je njegova zdjelica ovom prilikom bila puna novčića i novčanica. Slijepi prosjak prepoznavajući ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nešto napisao na kartonu i šta je to mogao napisati. Na to prolaznik odgovori: ”Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na drugačiji način”, nasmješi se i izgubi u gužvi. I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio: ”Danas je lijep dan … a ja ga ne mogu vidjeti”.



 



 

~~

Posted by Veza on November 28, 2012 at 3:05 PM Comments comments (0)

Ljubav je uvijek nova.

Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta uživotu -

uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo.

Ljubav ne može odvesti u pakao ili raj,

ali nas uvijek nekuda odvede.

Treba je prihvatiti,

jer ona je hrana našeg postojanja.

Ako je odbacimo, umrijećemo od gladi,

gledajući bremenite grane na stablu života,

bez hrabrosti da ispružimo ruku i uberemo plodove.

Treba ići za ljubavlju ma gde ona bila,

čak i kad to znači sate, dane, nedelje razočarenja i tuge.

Jer u času kad krenemo u susret ljubavi i ona kreće u susret nama.

I spasi nas.K.Gibran



**

Posted by Veza on November 28, 2012 at 3:00 PM Comments comments (1)

Mi smo kao ruže koje se nikad nisu potrudile da procvjetaju kad je trebalo da cvetamo i kao da se suncu smučilo od čekanja… Bukowski



**~~**

Posted by Veza on November 28, 2012 at 2:50 PM Comments comments (0)

Sjećam se dugog bijesnog pisma koje sam jednog dana dobio od čovjeka koji mi je rekao da nemam prava da kažem kako ne volim Šekspira. Povjerovaće mi isuviše mnogo mladih i neće se potruditi da pročitaju Šekspira. Nisam imao prava da uzmem takvu slobodu. I tako dalje i tako dalje. Nisam mu odgovorio. Ali odgovoriću ovdje. **** se, druže! A ne volim ni Tolstoja. Bukowski